Indija je zemlja u kojoj da nikad ne spava. Ako imate poznanike, prijatelje ili radnike iz Indije (a vrijedi i za cijelu južnu Aziju), znate da je skoro pa nemoguće čuti od njih ne. Što god pitate, kad god da pitate, kako god da pitate, odgovor je uvijek da. Na početku me to frustriralo – zaboga, gdje je nestalo ne. Jer ja sam ga često govorila. I sigurna sam da sam time zbunjivala svoje sugovornike. Ne, neću, ne mogu, ne smijem, ne bih, nikako, nikad, ni u ludilu, kad na vrbi rodi grožđe, moš’ mislit, aha, – u hrvatskom jeziku imamo toliko različitih načina da kažemo ne, da se ponekad pitam je l’ k nama možda da zaboravilo doći. Ali da se vratim na Indiju.
Sjećam se jedne situacije kad sam radila u Indiji, kad sam prihvatila da su da i ne možda najveći kulturološki šok za Indijce i sve strance u zajedničkoj komunikaciji. A ovako je to išlo. Ja sam podučavala hrvatski u Delhiju, pozvala sam svoje studente na druženje k sebi, i pitam svakog od njih „hoćeš čaj ili kavu?“. Odgovor je bio „da“. I to čak 5 puta (5 studenata). Riješila sam to tako da sam sve donijela na stol, pa nek svatko uzme što želi, a… Ali o tome ću drugi put.
Nakon toga sam, iako sam se već osjećala kao veteranka u hindskome, počela pažljivije tražiti mjesto prebivališta za riječ ne u hindskom jeziku. Našla sam ih za sada 5.
1. Đi nahin /ne gospodine, ne gospođo/
Ovaj ne je vrlo formalan i služben. Kad god je čovjek u nekoj službenoj situaciji (policija, banka, bolnica), ovo je odgovor koji ćete dobiti. Ili dati, ako je pitanje upućeno vama.
„Jeste li pili alkohol?“ „Đi nahin.“
„Jedete li kasno navečer?“ „Đi nahin.“
Druge moguće situacije kad bi vam ovo moglo zatrebati je da ste upravo došli nekome u goste, i domaćini vas žele bolje upoznati. Ili ste na intervjuu kod obitelji svog potencijalnog odabranika ili odabranice.
„Jeste li udani / oženjeni?“ „Đi nahin.“
„Imate li djece?“ „Đi nahin.“
„Jedete li meso?“ „Đi nahin.“
Jedini autoritet kojemu nikad, nikad nitko u Indiji neće odgovoriti s ovakvim ne jest šef.
„Jeste li napravili…?“ (slobodno umetnite nešto iz svoje branše.
Slijede odgovori izvrdavanja (barem iz naše perspektive), ali puno je to kompleksnije od toga:
„Bit će sve spremno.“
„Radi cijeli tim na tome.“
„Ostalo je još par sitnica.“
„Samo da provjerim s vama. To treba biti spremno za ovaj petak?“
2. Nahin /ne/
Ako niste autoritet, ali ste član obitelji, dio tima u nekoj tvrtki, imate prokušane, dobre prijatelje, i vaš razgovor podrazumijeva razgovor ravnopravnih i bliskih ljudi, čut će te ovaj ne – nahin.
„Mama, mogu sada….“ „Nahin.“ (Mame odmah znaju.)
„Šef pita je li gotov projekt. Jesi ti nešto napravio/napravila?“ „Nahin.“
„Idemo večeras van na ono isto mjesto?“ „Arre nahin!“
3. Na /ne, zar ne, kaj ne, ča ne/
Na nije isto što i nahin. Na je ne koje možete čuti na kraju pitanja kojim osoba provjerava neku činjenicu. Najbolje da krenemo odmah s primjerima.
„To je za mene, na?“
„Danas idemo na teambuilding, na?“
„Najbolje je ništa ne reći, na?“
4. Mat /nemoj, nikako, ni u ludilu/
Iz ova tri prethodna primjera za ne možda ste pomislili da u Indiji ljudi nikad ne viču, nikad ništa ne zabranjuju, ono… sve oni uspiju smireno iskomunicirati. Jok! Ima i tamo nemoj, da se nisi usudio i sl. No, kao i za ne br. 2, to je rezervirano za one koji vas najbolje poznaju i koje vi najbolje poznajete jer s njima živite. Da lakše pratite, ostavit ću samo mat na hindskome u svakom odgovoru.
„Mama, idem van.“ „Mat (ideš)!“
„Tata, daš mi malo para?“ „Mat (ću ti dati)!“
„Mužu, kaže učiteljica da trebamo upisati dijete ….“ „Mat (ćemo ga upisati na to)!“
„Mogu li ovo uzeti?“ „Mat (to uzimati)!“
5. Bilkul nahin /stvarno ne bih, nikako/
Krenut ću s priznanjem, ovim sam najteže sama ovladala. Prvo nisam znala za njega, a onda bih ga smetnula s uma. Ovo je ono ne za kojim posežete kad svaki drugi način da uspostavite granicu u komunikaciji među ravnopravnima, bez ikakve hijerarhije, i koji su voljni poštovati pravila i etiketu bontona, propadne. Drugim riječima ovim ne poručujete svojim druželjubivim, pristojnim, susretljivim sugovornicima da su došli do G-ranice i da dalje ne ide. Evo, primjera.
Zamislite da ste u gostima u indijskoj obitelji. Počastili su vas sa svim i svačim i vi, iz ovog ili onog razloga, ne možete više ništa ni popiti ni pojesti. A oni ne posustaju – „uzmi(te), uzmi(te)“ – jer je to dio indijskog gostoprimstva. Kako pristojno reći da stvarno više ne možete?
„Uzmi(te) još kolača.“ „Jako je ukusno, ali bilkul nahin.“
Ili.
Zamislite da vas društvo nagovara da nešto napravite, što doista ne želite.
„Ajde, daj, nije to tako strašno.“ „Moguće, ali bilkul nahin.“
I to je doista vašim sugovornicima znak da stojite iza svoga ne. Sve drugo su priče.
